Najčešći uzroci povlačenja desni oko pojedinih zuba su:

1. Okluzalna trauma

Prilikom zatvaranja vilica neki zubi mogu prije dolaziti u kontakt nego ostali zubi. Ovaj odnos zuba se naziva traumatski kontakt jer dovodi do preopterećenja (traumatizacije) tih zuba. Posljedica traumatskog tj. ranog kontakta su destruktivne promjene na desnima i na koštanom tkivu. Najčešći uzroci ranog kontakta zuba su:

Gubitak zuba

Gubitak zuba dovodi do naginjanja susjednih zuba uslijed čega ti zubi nisu više ravnomjerno opterećeni. Takođe, zubi iz suprotne vilice „isplivavaju“ u prazan prostor stvoren gubitkom zuba i otežavaju kretnje donje vilice i uzrok su djelovanja jačih sila na pojedine zube a i sami mogu biti izloženi dejstvu istih sila.

Ortodontske anomalije zuba i/ili zubnih nizova 

Slično kao kod gubitka zuba, različite nepravilnosti prije svega položaja pojedinih zuba ili grupe zuba imaju za posljedicu da sile koje djeluju u ustima na te zube djeluju drugačije već kada su oni u svom normalnom položaju i ti zubi bivaju preopterećeni.

Kao posljedica dejstva ovih sila dolazi do povlačenja desni i gubitka kosti najčešće samo sa jedne strane zuba. Takođe kod ovih anomalija otežano je samočišćenje i čišćenje usne duplje što omogućuje lakšu akumulaciju zubnog plaka, kamenca i konkremenata što ima za posljedicu pogoršanje kliničke slike.

2. Loša tehnika četkanja zuba

Korišćenje horizontalnih pokreta, četkica sa tvrdim vlaknima i primjena većeg pritiska nego što je potrebno prilikom pranja zuba definiše se kao agresivno četkanje zuba. Ima za posljedicu oštećenje mekih tkiva tj. desni koje se manifestuje njihovim povlačenjem, kao i pojavom plitkih defekata na ogoljenom dijelu zuba tj. korijenu.

3. Visoki pripoji frenuluma i plika

Uslijed poremećaja u razvoju pripoja frenuluma i plika (sluzokožni nabori u ustima) može biti u neposrednoj blizini ivice gingive. Tada se u toku žvakanja hrane, mimike, pranja zuba I dr, preko njih prenosi vuča na gingivu uslijed čega se ivica desni odvaja od zuba i dolazi do njenog pomijeranja i ogolićavanja vrata zuba.

4. Neadekvatni protetski radovi i plomba

Preširoke krunice, plombe koje prominiraju, protetski radovi koji su uzrok traumatskog kontakta...

Nehirurški tretmani predstavljaju osnovu u liječenju blažih i srednje teških oblika parodontopatije. Njima se postiže eliminacija uzročnika infekcije – dentalnog plaka i kamenca – kao i smanjenje upale i dubine parodontalnih džepova.

 

1. Uklanjanje supragingivalnih mekih i čvrstih naslaga

Ova procedura se sprovodi ultrazvučnim aparatima i specijalizovanim ručnim instrumentima, a obuhvata:
 

• Uklanjanje zubnog kamenca (skaling): Kamencem nazivamo mineralizovani plak koji se stvara na površini zuba, iznad linije desni. On je jedan od glavnih uzročnika upale desni i neprijatnog zadaha. Skaling podrazumijeva temeljno uklanjanje ovih naslaga kako bi se omogućilo tkivima da se regenerišu.
   

• Pjeskarenje zuba: Nakon uklanjanja kamenca, pristupa se pjeskarenju – postupku u kojem se mlaz vode i fine abrazivne prašine pod pritiskom koristi za uklanjanje preostalih mrlja od hrane, kafe, duvana i pigmentacija sa površine zuba.
   

• Poliranje zuba: Na kraju tretmana, zubi se poliraju posebnim pastama kako bi im se površina dodatno zagladila. Time se otežava ponovno taloženje plaka i produžava efekat terapije.

2. Uklanjanje subgingivalnih konkremenata i dentalnog plaka

 

Kada se parodontalna bolest razvije, formiraju se tzv. džepovi – prostori između zuba i desni u koje se talože bakterije, kamenac i plak. Ova terapija uključuje:
 

• Kiretažu parodontalnih džepova: Radi se o mehaničkom uklanjanju subgingivalnih konkremenata (naslaga ispod linije desni) posebnim instrumentima – kiretama. Tretman može biti zatvorenog tipa (bez podizanja režnja) ili otvorenog (u okviru hirurške intervencije).
   

Ova procedura omogućava smanjenje dubine džepova, eliminiše bakterijska žarišta i omogućava desni da se ponovo priljube uz zub. Često se ponavlja u više navrata u sklopu parodontološke terapije.

Kada parodontopatija dostigne uznapredovalu fazu i kada nehirurške mjere više nisu dovoljne, pristupa se hirurškim procedurama sa ciljem regeneracije izgubljenih tkiva, smanjenja džepova i poboljšanja funkcije i estetike.

 

1. Režanj operacija sa ili bez augmentacije kosti
 

• Režanj operacija (flap surgery) podrazumijeva podizanje desni kako bi se omogućio direktan pristup korijenu zuba i zahvaćenim strukturama. Tokom zahvata, uklanjaju se duboke naslage i upaljeno tkivo koje ne može da se eliminiše nehirurškim metodama.
   

• U slučajevima gdje je došlo do gubitka kosti, vrši se augmentacija – nadogradnja kosti korištenjem biokompatibilnih materijala (vještačkih kostiju, autogenih graftova ili kolagenskih membrana) s ciljem regeneracije potpornog aparata zuba.
   

Ova intervencija značajno poboljšava prognozu zuba i smanjuje rizik od njegovog gubitka.

 

2. SMAT – slobodni mukozni autotransplantat
 

SMAT je procedura kod koje se dio mukoznog tkiva (sluznice) uzima najčešće sa nepca i transplantira na regiju gdje je došlo do povlačenja desni (recesije). Ovaj zahvat se koristi:
 

• za povećanje debljine i otpornosti marginalne gingive,

• za poboljšanje estetike i funkcionalnosti,

• za sprječavanje daljeg povlačenja desni i ogoljavanja korijena zuba.
   

SMAT se preporučuje kod pacijenata sa tankim biotipom desni i izraženom recesijom.
 

3. TVT – transplantat vezivnog tkiva
 

TVT podrazumijeva uzimanje vezivnog tkiva ispod epitelijalnog sloja nepca i njegovo presađivanje u regiju defekta. Ovaj zahvat je izuzetno efikasan u:
 

• pokrivanju ogoljenih vratova zuba,

• poboljšanju debljine mekog tkiva i stabilnosti,

• postizanju visokog estetskog efekta.
   

Za razliku od SMAT-a, transplantat vezivnog tkiva se ne vidi spolja, jer se nalazi ispod površinskog sloja, što omogućava brže zarastanje i manje postoperativnog bola.

4. Gingivektomija sa ili bez osteotomije
 

Gingivektomija je estetsko-hirurški zahvat koji podrazumijeva uklanjanje viška gingivalnog tkiva kako bi se postigla harmonična linija osmijeha. Indicirana je kada:
 

• je prikazano previše desni prilikom osmijeha (tzv. “gummy smile”),

• je došlo do hiperplazije gingive,

• postoji potreba za produženjem kliničke krune zuba.
   

U određenim slučajevima, zahvat se kombinuje sa osteotomijom – remodeliranjem alveolarne kosti kako bi se zub duže prikazao, čime se postiže maksimalni estetski rezultat.

Parodontološka terapija obuhvata niz specijalizovanih postupaka čiji je cilj očuvanje zdravlja desni i potpornog aparata zuba – parodoncijuma. Bolesti desni, poznate kao parodontopatije, među pacijentima poznate pod pojmom paradentoza, spadaju među najčešće hronične infekcije kod odraslih osoba i predstavljaju vodeći uzrok gubitka zuba.

One se najčešće razvijaju postepeno, počinjući od blažeg oblika – gingivitisa (upale desni), i ukoliko se ne liječe na vrijeme, mogu prerasti u parodontitis – ozbiljno oboljenje koje zahvata dublje strukture oko zuba, uključujući parodontalni ligament i alveolarnu kost.

Simptomi poput crvenila, otoka, krvarenja prilikom pranja zuba, povlačenja desni, klimavosti zuba ili lošeg zadaha mogu ukazivati na prisustvo parodontoloških problema. Upravo zato je važno da se terapija sprovede pravovremeno i individualno prilagođeno svakom pacijentu.

Parodontološka terapija može biti nehirurška (u početnim fazama bolesti) ili hirurška (kod uznapredovalih oblika). Obuhvata postupke poput uklanjanja kamenca i plaka, dubinskog čišćenja parodontalnih džepova (kiretaža), kao i sofisticirane hirurške intervencije – od regeneracije kosti do transplantacije mekih tkiva.

Cilj svake parodontološke terapije nije samo estetsko poboljšanje stanja desni, već prije svega obezbjeđenje stabilnog temelja za dugoročno očuvanje prirodnih zuba. Redovno praćenje, pravilna oralna higijena i stručni tretmani kod parodontologa ključ su zdravog osmijeha koji traje.

 Gingivitis

Početni oblik parodontalne bolesti. Desni su otečene, crvene i krvare na dodir. Ako se ne liječi, prelazi u parodontitis.

Parodontitis

Hronična infekcija koja uništava vezivno tkivo i kost oko zuba. Može izazvati povlačenje desni, pomjeranje zuba i njihov gubitak. Pacijentima je poznata i kao paradentoza. 

Nekrotizirajuće parodontalne bolesti

Rijetke, ali ozbiljne infekcije desni koje mogu biti veoma bolne i brze u razaranju tkiva. Obično se javljaju kod osoba sa oslabljenim imunitetom, visokim stresom i lošom ishranom.

• Krvarenje desni prilikom pranja zuba

• Povlačenje desni i “duži zubi”

• Loš zadah koji ne prolazi

• Pokretljivost zuba

• Parodontalni džepovi (prostor između zuba i desni)

• Upale oko zubnih implanta (periimplantitis)

Prevencija počinje kod kuće, ali se završava u ordinaciji:

• Pravilno i redovno pranje zuba (dva puta dnevno po 3-5 minuta, gdje se mekom četkicom i laganim pokretima detaljno čisti svaka površina zuba)

• Korišćenje konca i interdentalnih četkica za čišćenje međuzubnih prostora

• Profesionalno čišćenje zuba kod stomatologa svakih 3–6 mjeseci

• Izbjegavanje pušenja i drugih loših navika koji mogu ugroziti oralno zdravlje

• Kontrola šećera kod dijabetičara

• Redovne kontrole i rani preventivni tretmani

Veoma efikasno djeluje i na meka i na tvrda tkiva usne duplje.
Efekat lasera na meka tkiva obezbjeđuje manje invazivnu ˝hirurgiju bez krvi“, minimum postoperativnih komplikacija i intervenciju bez bola. Hirurške indikacije za primjenu lasera na mekim tkivima su brojne: gingivektomija, uklanjanje frenuluma, incizija i drenaža apscesa, zatvaranje fistula, otkrivanje implantata, tretman periimplantitisa...


 

Primjena lasera danas je neizostavan dio uspješne terapije parodontalnih oboljenja jer ima antiinflamatorno i baktericidno dejstvo. Uništavanjem bakterija u zapaljenim desnima dolazi do izlječenja gingivitisa i zaustavljanja napredovanja parodontopatije, kao najučestalije bolesti usne duplje modernog čoveka.

Najčešća pitanja pacijenata (FAQ)

Kako prepoznati upalu desni (gingivitis)?

Najčešći prvi znakovi su crvenilo i krvarenje desni prilikom pranja zuba. Iako se gingivitis u početnoj fazi može lako liječiti, ako se zanemari, može napredovati u parodontitis – ozbiljnije oboljenje koje zahtijeva kompleksniju terapiju i stručni nadzor. Pravovremena reakcija je ključ za očuvanje zdravlja desni i zuba.

Da li se desni mogu vratiti nazad kad se povuku?
Ne mogu same, ali hirurški zahvati kao što je presađivanje tkiva mogu popraviti stanje.

Bole li parodontološki tretmani?
Većina tretmana se radi u lokalnoj anesteziji, pa su bezbolni. Moguća je manja nelagodnost nakon tretmana.

Krvarenje desni prilikom pranja zuba?
Krvarenje desni najčešći je znak upale zubnog mesa. U većini slučajeva, pojačana oralna higijena i korišćenje meke četkice mogu postepeno smanjiti upalu. Međutim, ako krvarenje ne prestaje, važno je što prije posjetiti stomatologa kako bi se spriječilo dalje napredovanje problema.

Da li je moguće ugraditi zubne implante kod parodontoze?
Parodontoza nije apsolutna prepreka za ugradnju zubnih implantata, ali zahtijeva pažljivu procjenu i nadzor parodontologa. Ova bolest zahvata meka i tvrda tkiva oko zuba, što može predstavljati izazov za uspješnu implantaciju. Zato je neophodan individualno prilagođen pristup, koji uključuje besprijekornu oralnu higijenu i striktno pridržavanje savjeta stručnjaka. Redovne kontrole i profesionalna čišćenja ključni su faktori u očuvanju oralnog zdravlja i dugoročne stabilnosti implantata.

Koliko traje liječenje parodontoze?
Zavisi od težine bolesti – od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci. Nakon toga slijedi faza održavanja.

Može li se parodontitis zaustaviti?
Da, ali je neophodno rano otkrivanje, temeljno liječenje i doživotna kontrola.

 Da li se zubi klimaju kod parodontitisa?
Mogu, naročito u uznapredovaloj fazi. Uspješnim liječenjem se stanje često stabilizuje.